Poslanici Skupštine Srbije usvojili su takozvane “Petrašinovićeve zakone” kojima se unose izmene u izborni sistem Srbije.
Ako slušate naprednjake, oni će vam reći da je u pitanju reforma u skladu sa preporukama ODIHR i da na ovaj način ispunjavaju zahtev da se do narednih izbora sprovedu izmene zakona. Reći će da su postavljeni sistemski mehanizmi koji će služiti u cilju sprečavanja zloupotrebe zakona i da opozicija ne želi napredak Srbije, jer se ne slaže sa izmenama.
S druge strane, ono što ne govore je da izmene koje sprovode biraju po principu onih koja im najviše idu u prilog i koja im se najviše sviđaju. Kancelarija ODIHR apelovala je na rešenje problema biračkog spiska, zahtevala jednaku i nepristrasnu zastupljenost svih političkih opcija u medijima, ukazivala na zloupotrebu javnih sredstava u svojstvu izborne kampanje, iskazivala zabrinutost zbog kontinuiranog sprovođenja funkcionerske kampanje, zahtevala rešavanje pitanja REM-a. I to su samo neke preporuke, a iza njih stao je i Brisel.
Drugim rečima, od 25 preporuka vlast je ispunila pet i to onih pet koje ni na jedan način ne staju na put izbornoj krađi.
“Građani nemaju poverenja u izborni sistem ove zemlje” je verovatno jedna od najčešće izgovorenih rečenica kada neko iz opozicionog bloka govori o izborima u bilo kom kontekstu od izborne krađe 2023. godine. A sistemi za sprečavanje zloupotrebe zakona, koje je pominjao predlagač, tokom sednice, pokušavajući da nas ubedi da do krađe neće doći kada se zakoni izmene, prosto nisu nikakav garant građanima, jer je pitanje da li imamo kapacitete da neke od njih sprovedemo, poput obavezne obuke članova biračkih odbora.
Vlast je izabrala da sebi olakša i praktično ozakoni neke mehanizme koje bi mogla da koristi da tokom izbornog dana i kreira atmosferu u kojoj sebi može da garantuje pobedu. Birači više ne moraju da podrže samo jednu izbornu listu. Da li je to među preporukama – jeste. Zašto to u teoriji može da bude dobro? Pa, da živimo u jednom demokratski uređenom društvu ovo bi promovisalo pluralizam. Međutim, kod nas samo olakšava stvaranje fantomskih lista.
Jednom od izmena rešili su i problem kadrova jer sada mogu i kadrovi da se pozajmljuju drugim listama. Sve to je usvojeno.

I na kraju, da sve bude još veselije, sve to je pozdravila i Marta Kos. Kao neko ko se već mesecima svojim izjavama pozicionira kao saveznik opozicionih struja u zemlji, komesarka za proširenje ovde je odigrala jedan pomalo nejasan potez. Ono što su domaći stručnjaci i opozicija ocenili kao kozmetičke promene, Evropa pozdravlja i komesarka kaže da će nastaviti blisku saradnju sa srpskim vlastima po pitanju usvajanja dva ključna preostala zakona o borbi protiv korupcije i finansiranju političkih aktivnosti. Kakvo je ovo ohrabrenje za sve opozicione snage u zemlji?
Važno je napomenuti da izmena izbornih zakona u izbornoj godini nije demokratska praksa, mada se kod nas ne dešava prvi put. Iako izbori i dalje nisu zvanično raspisani, svima je jasno da su neizbežni. Vladajuća stranka po svemu sudeći je već u kampanji, a usvajanjem ovih zakona sebi samo utabava put ka izbornoj pobedi.
Nećemo se praviti iznenađeni time što su zakoni usvojeni. Ono što može da nas šokira je reakcija komesarke.
Može da nas čudi, možda, i uzdržano i kasno reagovanje opozicije. U svakom slučaju, SNS sebi sprema idealan izborni dan, a slede nam još ko zna koje reforme pod imenom nekog drugog do tada anonimnog poslanika vladajuće većine koji će po ugledu na Mrdića i Petrašinovića braniti dalje iživljavanje vlasti nad zakonodavstvom.








