Kosovski ombudsman, Naim Ćeljaj, izrazio je ozbiljnu zabrinutost zbog prihvatanja dokumenata srpskih institucija nastalih nakon 1999. godine kao dokaznog materijala pred Specijalnim komorama, dovodeći u pitanje njihovu zakonitost i pouzdanost. Ovo je naveo u opširnom pismu upućenom većima u Hagu. Specijalizovana veća na ovo su i odgovorila, poručivši da usvajanje dokaza u toku postupka ne prejudicira njihovu dokaznu vrednost, ističući da se o pouzdanosti i dokaznoj snazi svakog pojedinačnog dokaza odlučuje tek na kraju suđenja, prilikom donošenja presude.
Ćeljaj je juče uputio pismo Specijalnim komorama Kosova u kojem je izneo, kako je naveo, ozbiljne zabrinutosti u vezi sa načinom vođenja sudskih postupaka, upozoravajući da bi, kako on smatra, aktuelna praksa mogla „ozbiljno da naruši kredibilitet sudskog postupka i da dovede u pitanje nepristrasno postupanje prema optuženima“.
U pismu, koje je upućeno u okviru, kako je navodo, institucionalne odgovornosti i monitoringa poštovanja osnovnih prava, Ćeljaj posebno problematizuje prihvatanje pojedinih dokaza, kao i dugotrajni i, kako opisuke, restriktivni režim pritvora optuženih.
Sporni dokazi: Dokumenti srpskih institucija nakon juna 1999. godine
Kao prvi primer, Ombudsman navodi prihvatanje zvaničnih dokumenata za koje se tvrdi da potiču od organa Republike Srbije, a odnose se na period nakon juna 1999. godine.
„Primetio sam prihvatanje zvaničnih dokumenata za koje se tvrdi da potiču od srpskih vlasti, koje tvrde vršenje jurisdikcije nad teritorijom Kosova nakon juna 1999. godine“, naveo je Ćeljaj.
On podseća da se ovaj period poklapa sa uspostavljanjem privremene međunarodne uprave pod mandatom Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, tokom kojeg je delovanje srpskih pravosudnih institucija na Kosovu bilo, naglašava, protivno međunarodnom pravu, što je, kako ističe, jasno definisano i odlukama Specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN.
„Shodno tome, prihvatanje ovih dokumenata izaziva ozbiljnu zabrinutost kako u pogledu njihove zakonitosti – uključujući i po međunarodnom javnom pravu, a ne samo po Ustavu – tako i u pogledu njihove pouzdanosti kao dokaza“.
„Objavljene knjige“ kao dokazni materijal
Kao drugi problematičan primer, Ćeljaj navodi oslanjanje Suda na publikacije koje se u postupku predstavljaju kao „objavljene knjige“, a koje se bave situacijom na Kosovu.
„Po mojoj proceni, ove publikacije imaju nizak prag kredibiliteta i ne treba ih prihvatiti kao pouzdane izvore dokaza u sudskim postupcima“, navodi se u pismu.
Dodaje da je njihovo tretiranje kao dokaznog materijala „u suprotnosti sa standardima neutralnosti i integriteta dokaza“.
Kritika produženog pritvora bez alternativnih mera
Posebno oštar deo pisma odnosi se na praksu pritvora.
Ombudsman kada je reč o ovom pitanju izražava „duboku zabrinutost“ zbog, kako navodi, kontinuiranog držanja svih optuženih u produženom i neprekidnom pritvoru, bez ozbiljnog razmatranja alternativnih mera.
„Ova praksa je nedosledna kako sa važećim pravnim okvirom, tako i sa konsolidovanim standardima proizašlim iz jurisprudencije međunarodnih i domaćih sudova“, navodi Ćeljaj.
On dovodi u pitanje i procene Tužilaštva o visokom riziku od bekstva, koje Specijalne komore, kako navodi, usvajaju bez ubedljivog obrazloženja.
„Posebno imajući u vidu da su se svi optuženi dobrovoljno predali i da nema verodostojnih dokaza koji ukazuju na rizik od ometanja svedoka, uzimajući u obzir i značajno prisustvo misije EULEX-a na Kosovu“, navodi Ombudsman.
Zabrinutost zbog „ograničenja prava optuženih“
Ćeljaj dodatno upozorava na monitoring komunikacija, ograničavanje porodičnih poseta i druge restrikcije koje prate produženi pritvor.
„Ova ograničenja izazivaju ozbiljnu zabrinutost u vezi sa kršenjem osnovnih prava. Teško mi je da pronađem bilo kakvu usklađenost između ovako oštrog pritvorskog režima i principa koji regulišu lišavanje slobode prema standardima međunarodnog krivičnog pravosuđa“, navodi se u pismu.
Ombudsman još ističe da su njegova zapažanja izneta u duhu konstruktivnog angažmana i međusobne institucionalne podrške, te da imaju za cilj da dopune, a ne da dupliraju rad Ombudsmana Specijalnih komora:
„Stoga tražim da se ovo pismo shvati kao monitoring inicijativa koja teži zaštiti osnovnih prava, koja predstavljaju osnovne i nepokorne garancije prema Ustavu Republike Kosovo“.
Na kraju, Ombudsman naglašava da će njegova kancelarija nastaviti da ova pitanja razmatra „sveobuhvatno, principijelno i objektivno“, uz izraženo očekivanje da će Sud obezbediti puno poštovanje standarda ljudskih prava i garantovati pravo na „pravično i nepristrasno suđenje“.
Specijalizovana veća: Usvajanje dokaza ne prejudicira presudu
„Činjenica da je neki dokazni predlog tužilaštva ili odbrane usvojen ne ukazuje na to kako će sudije oceniti njegovu dokaznu snagu ili pouzdanost. Odluka o tome donosi se na kraju suđenja, prilikom donošenja presude“, naveli su iz Specijalizovanih veća.
Potom su dodali i da, kada donosi presudu – pretresni panel ocenjuje svaki pojedinačni dokaz imajući u vidu celokupni korpus dokaza usvojenih u spis tokom suđenja koje se pred njim vodilo.
„Panel daje svukupnu ocenu ceneći sve dokaze u celini kako bi ustanovio da li su sporne činjenice dokazane“.
Prema pravilima, kako su naveli dalje – osuda se ne može doneti samo na osnovu svedočenja svedoka kojeg odbrana nije imala priliku da ispita.
Kada sudije odluče da usvoje dokaz, to ne znači da se na njega oslanjaju za presudu, ističu iz ovih veća.
„Kada sudije odluče da usvoje neki dokaz, to ne znači da na njega moraju da se oslone prilikom donošenja presude. Sudije na kraju suđenja ocenjuju svaki pojedinačni dokaz u kontekstu celokupnog korpusa usvojenih dokaza i donose odluku o njegovoj dokaznoj snazi i pouzdanosti“.
Inače, Ćeljaj je i prethodno iskazao javno nezadovoljstvo tretmanom koji je doživeo, kako je tvrdio, prilikom posete Tačiju i ostalima u sudu u Hagu, krajem novembra,prošle godine.
Po povratku iz Haga, održao je posebnu konferenciju za medije na kojoj se žalio na ovaj sud, tvrdeći da mu nije data mogućnost pravljenja beleški, da nije imao sastanak sa predsednicom suda Ekatarinom Trandfilovom, koja je navodno predložila varijantu preko zooma-a, koju je, kako je naveo, odbio.








